Čitajući vaša pitanja proteklih dana, pokušao sam ih nekako svrstati, pa sam ih složio u više grupa i došao do zaključka da krenem od same osnove, odnosno od značenja i smisla postojanja sporta i sportskih škola. Kao i sve ostale, i ova vrsta škole je proces koji traje osam do deset godina. Riječ ‘škola’ potvrđuje da je to vrijeme učenja, sportskog obrazovanja i usavršavanja. U tom razdoblju treneri, roditelji i djeca zajedno prolaze sve uspone i padove nailazeći na zamke koje stoje na putu odrastanja i razvoja mladih sportaša. Vrlo je bitno da sa svojim trenerima nauče živjeti pod opterećenjem eventualnog neuspjeha.
PRISTUP, ELAN, UPORNOST
Pritom će im od krucijalne pomoći biti njihovo shvaćanje sporta i uspjeha. Svako dijete uključeno u neku od sportskih škola neće od samog starta imati jednake šanse za uspjeh. To ponajviše ovisi o predispoziciji, odnosno, antropološkim i morfološkim karakteristikama svakog pojedinca. Kao što ni svi koji upišu npr. glazbenu školu zasigurno neće biti vrhunski glazbenici. Međutim, i jedni i drugi od samog početka trebaju imati jednak pristup, elan i upornost pod uvjetom da im škole sa svoje stručne strane osiguraju mogućnost napretka i usavršavanja. Da bi na koncu, po završetku školovanja, svatko na svom nivou mogao pokazati ono što je godinama učio. Ključna je stvar u svemu jasna podjela zadataka. Trener je taj koji mora preuzeti najveću odgovornost te svojom upornošću i energijom konstantno motivirati djecu, ukazivati na pogreške i ispravljati ih, periodično analizirati napredak i uredno sve bilježiti. On treba reagirati u slučajevima promjene ponašanja i odnosa prema treningu pojedinog sportaša, pogotovo u razdoblju puberteta, u kojem su, pod uvjetom da su dovoljno otvoreni, često i jedine osobe s kojima djeca mogu i žele komunicirati. Roditelji, pak, s druge strane imaju zadatak osigurati djeci kvalitetnu opremu i jednako bitnu sportsku prehranu, a prije svega, prijeko potrebnu podršku u trenucima kad se čini da sve ne ide onako kako su možda očekivali. Vrlo bitno je da što ranije izbace eventualnu subjekciju ili je svedu na najmanju moguću razinu. To naravno nije lako kad je u pitanju vlastito dijete, ali u otvorenoj komunikaciji s trenerom mogu se riješiti i ovi problemi.
NAJVEĆA ODGOVORNOST NA TRENERIMA
Trener mora biti spreman roditeljima i djeci, čija su očekivanja ponekad veća od realno mogućih, jasno i direktno objasniti trenutno stanje kao i očekivanja u smislu napretka u bližoj budućnosti. Samo i jedino na taj način mogu se izbjeći nesuglasice u međusobnim relacijama, što je itekako bitan preduvjet zdravog i uspješnog sportskog razvoja. I za kraj nešto i o onim najbitnijima, o ‘malim’ sportašima Na trening obično dolaze prije ili poslije školskih obaveza, noseći opterećenje ocjena, domaćih radova ili lektira. Njima je to najvažniji i najdraži dio dana i svi zajedno im trebamo omogućiti da se u našem, sportskom okruženju osjećaju snažno i sigurno. I sportski učitelji i roditelji, ali i sami sportaši, trebaju znati da je sport natjecanje, ponekad i mukotrpna borba i nepravda, no prije svega i u osnovi, sport je najveća radost i veselje. Potrudite se zajedno da tako ostane i dalje.