Udruga slijepih Šibensko-kninske županije ove se godine prvi put uključila u projekt koji na nacionalnoj razini provodi Ministarstvo socijalne politike i mladih, a riječ je o usluzi videćeg pratitelja za slijepe i slabovidne osobe.
Ministarstvo je odredilo da će po županiji financirati jednog zaposlenika na tom radnom mjestu, a Šibensko-kninska županija je prije otprilike mjesec dana tako dobila prvog videćeg pratitelja. Riječ je o mladom Šibenčaninu Karlu Orbaniću kojeg smo danas na novom radnom mjestu i posjetili.
On je, naime, navečer glazbenik, a po danu odnedavno brine o 30 aktivnih članova Udruge koji su nesamostalni u kretanju, prati ih i pomaže im u različitim socijalnim aktivnostima poput odlaska u trgovinu, poštu, banku, liječniku, stomatologu, ali to nije sve.
– Svaki je korisnik individua za sebe, tako da sam im na raspolaganju čak i za razgovor. Neki su se s vremenom zatvorili u svoja četiri zida i često nemaju s kim popričati. Njima nekad i obični razgovor predstavlja sve usluge ovoga svijeta u jednoj. Čitam im i novine. To što navečer pjevam i sviram, a ujutro radim ovdje ne predstavlja mi problem dok god radim ono što me ispunjava – kaže nam Karlo koji nas je u njihovim prostorijama dočekao u društvu predsjednika Udruge Jose Bagića, tajnika Darka Jurasa, ali i Martina Mrše i Marka Govića iz Udruge mladih ‘Mladi u EU’.
Oni su, naime, Udruzi slijepih pro bono napisali projekt za ovaj natječaj, a priliku su iskoristili i da pozovu sve ostale organizacije koje djeluju na području naše županije, da im se budu slobodni obratiti.
– Ciljana skupina Udruge mladih ‘Mladi u EU’ koja broji 46 članova su mlade osobe, ali svjesni situacije, odlučili smo pružanje usluga proširiti i na ostale udruge i organizacije. U našoj udruzi djeluje i 12 volontera, svi smo iz različitih branši, pa shodno tome pokrivamo i različita područja – rekao nam je Martin Mrša, predsjednik Udruge Mladih ‘Mladi u EU’ koja je pokazala iznimnu socijalnu osjetljivost po pitanju slijepih i slabovidnih u našoj županiji, a veliku dozu senzibiliteta za osobe s tim teškoćama mora imati i sam videći pratitelj. Karlo s tim, čini se, nema problema.
– Pratitelj treba posjedovati veliku dozu empatije, ali i živaca – kroz smijeh nam kažu Darko Juras i Joso Bagić koji su se prisjetili Karlovog prvog radnog dana.
– Sigurno mu nije bilo lako prvi dan, ali sad se već ušemio. Nije jednostavno baviti se ovim poslom, koliko god ljudima izgledalo suprotno. Osim što ima dobre živce, Karlo se takav rodio. Vidi se da je glazbenik. Osjeća ljude. Bilo nam je smiješno kad je tek došao. Mi smo navikli sjediti u mraku, pa je tako i Karlo prvih pola sata s nama sjedio, a da uopće nije upalio svjetlo – smiju se naši sugovornici.
– Ono što me posebno oduševilo je koliko su oni zapravo samostalni. Moraju razmišljati o svakom koraku. Za obični pokret koji mi uzimamo zdravo za gotovo, oni se moraju itekako pripremiti, ali zato su bolji od nas u mnogočemu. Primjerice, još mi nije jasno kako sam uspio izgubiti od njih na pikadu, a o njihovoj orijentaciji da ne govorim. Kad se barba Joso vozi sa mnom u automobilu, točno zna kad trebamo skrenuti da bismo negdje došli. Nevjerojatno – kaže nam Karlo Orbanić, prvi videći pratitelj slijepih i slabovidnih osoba u Šibensko-kninskoj županiji.
