Tvrtka Kolos inženjering osnovana je 2012. s osnovnom svrhom djelovanja u pružanju inovativnih rješenja u sferama dizajna, inženjeringa i arhitekture. Tvrtku su osnovali Ljubomir Lokin i Pero Kolanović koji su danas njezini izvršni direktori koji među primarne djelatnosti Kolosa svrstavaju prostorno planiranje i projektiranje, izradu arhitektonsko-građevinskih projekata te konzalting i inženjering pri realizaciji raznih projekata. Tvrtka Kolos među rijetkima je u Hrvatskoj koja se bavi inovacijama koje patentira i plasira na tržište. Koliko su u tome uspješni? Na to pitanje, kao i na ostala pitanja vezana uz pokretanje vlastitog posla te modalitete zaštite svojih proizvoda, odgovorio nam je Ljubomir Lokin. S njim smo razgovarali ususret drugoj edukaciji u seriji osposobljavanja mladih za poslovanje, koja se održava u sklopu projekta Urbani inkubator 2.0. Lokin i Konalnović u Šibeniku će, 5. listopada od 12 do 18 sati u računalnoj dvorani Gradske knjižnice Juraj Šižgorić, održati edukaciju pod nazivom ‘Upravljanje intelktualnim vlasništvom’.
JEDINI KAPITAL – VLASTITO ZNANJE
Kažite nam na početku kako je sve krenulo, od ideje do projekta koji zapošljava djelatnike ii ma prepoznatljive proizvode?
Tvrtka Kolos inženjering j.d.o.o. osnovana je na samom kraju 2012. godine na trgovačkom sudu u Splitu. Budući da nam je jedini kapital na raspolaganju bilo vlastito znanje i ideje, iskoristili smo društveno-politički moment stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (legalizacija) i to isključivo u svrhu prikupljanju financijskih sredstava za razvoj vlastite vizije. S tek nekolicinom odrađenih ‘legalizacija’ iznajmili smo ured, kupili potrebnu opremu i krenuli prema ostvarenju kratkoročnih i dugoročnih ciljeva.
Budući da se bavimo planiranjem, razvojem i implementacijom inovativnih rješenja, lako je zaključiti da poslovni model kojeg smo krenuli razvijati neće biti prihvaćen u konzervativnoj poslovnoj zajednici u Republici Hrvatskoj, stoga smo već od samog početka znali da ćemo mahom nailaziti na zatvorena vrata financijskih i inih institucija. Premda su nas svi mahom poticali neslužbeno, službeno je bilo jasno da ne postoje mehanizmi koji mogu procijeniti i prepoznati naš potencijal. I onda se, nakon dvije godine, upornost počela isplaćivati. Prvi proizvod koji smo počeli idejno razvijati prije pokretanja same firme dobio je svoj oblik i funkcionalnost u prostoru. Naime, radi se o vertikalnoj, automatiziranoj staklenoj stijeni registriranog naziva Windown Glass Systems (WGS). Proizvod smo samostalno predstavili na jednom od većih svjetskih sajmova stakla i staklene tehnologije Glasstec2014., održanom u Dusseldorfu u Njemačkoj. Ogroman interes firmi i pojedinaca iz branše opravdao je sva naša nadanja i dao nam vjetar u leđa. WGS je sada atestiran proizvod koji će svoje konačno naličje dobiti u narednih pola godine u obliku ograničene pilot serije. Odigralo bi se sve to skupa puno brže da smo kojim slučajem imali na raspolaganju dostatna financijska sredstva, ali što je tu je. Nakon svega, bez imalo lažne skromnosti možemo reći da nam je drago što se sve odigralo na ovaj način.
Radi ilustracije širine našeg djelovanja valja navesti kako u portfelju proizvoda imamo jednu relativno radikalnu, a opet jednostavnu i jeftinu inovaciju koja ima potencijal masovne proizvodnje i koja će do kraja ove godine ugledati svjetlo dana na policama našeg najvećeg trgovačkog lanca.
Može li se kazati kako ste uspjeli u sektoru inovacija, koji je u Hrvatskoj iznimno štur?
Premda je do konačnog uspjeha još dosta, u određenoj mjeri možemo reći da smo uspjeli. Osim proizvoda koji su spremni za tržište, imamo zavidan portfelj idejnih rješenja i koncepata, na realizaciji kojih se i temelji ovaj naš poslovni model. One koje smo faktički molili da nas prepoznaju napokon su nas počeli prepoznavati, ali, kako to obično biva, u ovom trenutku njihova prepoznavanja naših mogućnosti i više nisu toliko bitna. Dragocjeno je iskustvo prolaženja – kako životom, tako i poduzetništvom – onim težim stazama, jer tek ono naučeno na vlastitim leđima se baš nikada ne zaboravlja.
CO-WORKING KONCEPT
Koje je vaše mišljenje o projektima kao što je Urbani Inkubator, dakle općenito o co-working projektima koji su svojevrsna inovacija na hrvatskom tržištu?
Urbani inkubator (project co-working) po našem mišljenju je koncept koji je jako bitan za razvoj poduzetničkih potencijala. Od presudne je važnosti mladim i neiskusnim osobama kroz praksu i simulacije pokazati što se smije, a što ne, koja su rješenja i zamisli ostvarive i drže vodu, a koja ne. Urbani inkubator je, u biti, premosnica između zastarjelog i konzervativnog modela obrazovanja i stvarnih životnih uvjeta, stoga je i laiku jasno da je isti nužan kako bi poslovni uspjesi mladih i neiskusnih postali pravilo, a ne iznimka. I kao možda najvažniju karakteristika Urbanog inkubatora istaknuo bih pružanje prilike onima koji je bez njega ne bi imali, jer upravo je on taj koji, barem u konceptu, ne važe krvna zrnca, rodbinske, političke i ine veze, već na vagu stavlja esenciju svakog poslovnog poduhvata, a to je ideja.
Koncept Urbanog inkubatora kod nas je još uvijek u razvoju i, premda se kroz medije konstantno potencira kao osovina razvoja poduzetničkih vještina, mišljenja smo da će on to tek postati. Jer, dokle god se poduzetnicima početnicima greška u koracima razvoja vlastite vizije čini kao nešto što si ne mogu priuštiti, pravilo o uspjehu će ostati u okvirima iznimke.
Što smatrate najviše bitnim kod planiranja, razvoja i implementacije inovativnih rješenja?
Konkretno, u našem poslovnom modelu, sve je u načinu razmišljanja. Dakle, dok je u najvećoj mjeri za bilo kakav poslovni uspjeh od presudne važnosti obrazovanje i iskustvo, posjedovanje istog nosi barem jedan neželjeni efekt. A radi se o psihološkoj inerciji. Psihološka inercija je pojava u kojoj stečeno obrazovanje i iskustvo uvjetuje način razmišljanja i pri tom ne dozvoljava i čini neprikladnim razmišljanje izvan okvira vlastite struke.
Ilustracije radi, ako dadete inženjerima strojarstva i elektrotehnike da odvojeno razviju neko rješenje za jedan te isti problem, dobivena rješenja će se u suštini razlikovati. Strojar će koristiti zupčanike, poluge, osovine i ine strojarske elemente, dok će elektrotehničar koristiti magnete, zavojnice i slično. Međutim, praksa pokazuje da je najbolje rješenje negdje između, a jedan takav primjer je levitirajuća, brza željeznica koja je, u biti, uravnoteženi ansambl rješenja i strojara i elektrotehničara. Taj koncept je smišljen od strane velike skupine eminentnih inženjera i teoretičara koji su se uspjeli sinkronizirati i realizirati jedan takav koncept. Međutim, gotovo je sigurno da iza svega u samoj suštini koncepta, u temeljnoj ideji, stoji tek jedan um koji se uspio izbaciti van okvira svoje struke, poništiti psihološku inerciju i na problem pogledati iz neke više perspektive.
Međutim, kada imate ideju, praktično još nemate ništa. Ista mora postati stvarna, funkcionalna i isplativa, stoga teško možemo napraviti razliku između planiranja, razvoja i implementacije inovacija. Može se reći da ta tri segmenta smisao u prostoru i vremenu dobivaju tek onda kad se udruže i sinkroniziraju. U protivnom su samo mrtvi elementi koji će kad-tad jednostavno prestati postojati.
Što će polaznici naučiti na vašim predavanjima?
Polaznici na našim predavanjima mogu iz prve ruke vidjeti kako funkcionira sustav realizacije inovativnog rješenja.
Prvo će biti riječ upravo o načinu razmišljanja, kako ga kontrolirati i na koji ga način usmjeriti. Isto će biti potkrijepljeno empirijski dokazanom teorijom, tj. njezinim osnovnim postulatima koji se bave proučavanjem čitavog spektra problema iz najviše moguće perspektive. Za vrijeme tog prvog djela predavanja struka nije bitna – zakonitosti koje proizlaze iz tog pristupa odnose se jednako na sva moguća zanimanja, bilo da je polaznik strojar, elektroničar, ekonomist, pravnik itd.
Drugi dio predavanja će biti posvećen zaštiti intelektualnih prava kao jednom od bitnijih elemenata održivog poslovnog uspjeha. Tu će se također težište staviti na praktično ostvarenje potonjih prava.
Treći dio se tiče organizacije industrijske proizvodnje. Tu već zalazimo duboko u naš trenutni poslovni model koji se u ovom trenutku tiče održive proizvodnje hardvera (ako uzmemo u obzir da se danas proizvodi iz najviše perspektive dijele na hardver i softver).
I u konačnici, četvrti dio se tiče komercijalizacije inovacija. Odnosi se na formiranje i aktivaciju tržišne vrijednosti, prodajnih i marketinških kanala iz kojih, ako su pravilno realizirani, proizlazi i nagrada za trud i upornost tokom prošlih faza razvoja.
Koji bi bio, na koncu, vaš savjet za buduće inovatore.
Sanjajte, pokušavajte, griješite i u jednom ćete trenutku sigurno uspjeti. Radite razliku i, koliko god to suludo zvučalo, bježite od prosjeka. Vaša individua je upravo ono što će jednoga dana tom istom prosjeku, ili barem jednom njegovom djelu, poboljšati kvalitetu života.
