U potrazi za novim, boljim životom Hrvatsku je prošle godine napustilo preko 20 tisuća ljudi. Sve se više mladih Šibenčana, u nemogućnosti pronalaska posla u prvom redu, odlučuje iza sebe ostaviti jedan život, a po novi se zaputiti u inozemstvo. Zašto sve više i više mladih napušta svoj dom, obitelj i prijatelje u potrazi za nečim boljim, neka se napokon počnu pitati naši političari. Mi, pak, u ovom slučaju, pitamo to Šibenčanku Mariu Matić koja je posao u Hrvatskoj imala, ali u jednom trenutku je shvatila da je ipak došlo vrijeme za promjenu. Bolju promjenu. Koliko god joj ista padala teško. Naime, s prijateljicom Ninom koja u Njemačkoj živi već nekoliko godina dugo je razgovarala o eventualnom odlasku,odnosno dolasku. Premišljala se i preispitivala, a kofere je jednog dana, tvrdi, spremila sasvim spontano i kupila kartu za ‘obećanu zemlju’.Onu jednosmjernu, naravno.
-Veliki je to potez. Nije lako napustit svoj dom kakav god da bio, a jako sam vezana i uz obitelj i prijatelje u Šibeniku. U Njemačkoj nisam sama tako da mi je u startu lakše. Tu je moja prijateljica Nina na čiji nagovor i jesam ovdje. Odlučila sam se opustiti i želja za promjenom postala mi je u jednom trenutku najvažnija.
U Njemačku, kaže, nije ni došla, a već je krenula u potragu za novim poslom. Nije ga uopće teško naći, ali još razmatra različite mogućnosti. Otprilike, ista situacija kao u Hrvatskoj, dodali bismo. Ironično, naravno.
-Šibenik za mene nije dovoljno velik grad. Uvijek sam htjela napredovati, ali mi se često činilo da mi se događa upravo suprotno, kao da sam tapkala u mraku, na istom mjestu. U Njemačkoj su mogućnosti zaista veće. Već to osjećam i vidim – kaže nam Maria dodavši da ipak nije sve tako bajno kako izgleda. Ima i Hrvatska dobrih strana.
-Možda će zvučati čudno i smiješno, ali fali mi naš kruh. Također, naša je klima puno bolja, a u Njemačkoj nikad nije dosadno. Ovdje je sve tako užurbano da se ponekad pitam koji je uopće dan, datum. Isto mi dođe da se, kao prava Dalmatinka, malo dosađujem , pijem kavu na rivi-kroz smijeh će naša sugovornica napomenuvši da svaki stil života ima svoje prednosti i nedostatke.
-Svaki dan u Njemačkoj neko je novo iskustvo. Ninin brat me već drugi dan dolaska upozorio da izbjegavam ulicu Hauptbanhof. To je zabranjena zona ako želim sigurno doći doma. Mnoštvo različitih nacija na svakom koraku, jako puno muslimana, crnaca, Turčina, zamotanih žena kojima samo vidiš oči, ali isto tako i Hrvata. Prvu kavu po dolasku pila sam u hrvatskom kafiću i konobar me pozdravio sa ‘dobar dan’ i ‘izvolite’. U tom sam se trenutku osjećala kao kod kuće. Isto tako, u blizini mog novog doma nalazi se i klub u kojem su samo Hrvati.
Obzirom da je Maria modna blogerica te redovito piše kolumne za Šibenski tjednik i Šibenski portal, zanimalo nas je tko se, po njenom mišljenju bolje oblači, Hrvati ili Njemci.
-Hrvati se definitivno oblače bolje. Dečki se u Njemačkoj, za moj pojam, bolje oblače od cura, ali trenutno ovdje vlada neka čudna moda pa se tako masovno nose majice do koljena, neke zalizane frizure i hlače koje vise do koljena. Kad već govorimo o dečkima, moram istaknuti da njima, za razliku od naših, nije problem pristupiti curi i započeti razgovor. Ponekad ti priđu samo da ti daju kompliment i to je to.
Kakva su očekivanja, pitamo je. Je li Njemačka onda, obzirom na prve dojmove zaista ‘obećana zemlja’ kako joj mnogi tepaju?
-Da budem iskrena, otišla sam bez posebnih očekivanja. Ninin tata mi je odmah po dolasku rekao: ‘Ovdje krećeš od početka, od nule.’ I ne bojim se nimalo, naučila sam dolje raditi i boriti se podjednako. Nedostaje mi jedino moja obitelj, prijatelji i mama koja mi je najveća podrška i oslonac u svemu. Još sam ja nova u ovom gradu, jos moram dosta toga naučiti. Kako bude, bit će. Vidjet ćemo-iskreno će mlada Šibenčanka kojoj se prvi dojmovi još uvijek nisu slegli i, kako sama tvrdi, ‘gazi’ polako. U svakom slučaju bolje nego tapkati u mraku, dodali bismo na kraju.
