Izmjenična struja, prema riječima V. Meichsner, nije zakasnila u Šibenik, ali je Šibenik zakasnio javiti ostatku svijeta da je negdje na planeti Zemlja po prvi put u povijesti ulica jednog grada obasjana svjetlom električne energije.
Zbog toga je obilježavanje 120. obljetnice otkako je na uglu jedne šibenske ulice zasjalo svjetlo, prošlo u lokalnom ozračju, a svjetsku notu manifestaciji udahnuli su tek turisti koji su se u noći punog mjeseca, 28. kolovoza, zatekli na Trgu Republike Hrvatske, između katedrale sv. Jakova i Gradske vijećnice, u Šibeniku gdje je održan večernji program obljetnice.
I nije to opaska aktualnoj vlasti, ni onoj prije nje, kao ni onoj ranije, već generacijama Šibenčana prije sviju nas koji su dopustili da nam grad ide malen ispod zvijezda dok je jedan od povijesno najznačajnijih.
– Ne znamo pokazati ono što smo znali prije 120 godina. Bili smo prvi. Dakle, razlika između Buffala, Niagare i Šibenika u gradnji hidrocentrale bila je dva dana. Međutim, ta američka hidrocentrala bila je na istosmjernu struju dok je šibenska bila na izmjeničnu. I druga, temeljna razlika leži u činjenici da je Šibenik napravio jedan cjelovit sustav, od proizvodnje struje na Krki do 11 kilometara prijenosa izmjenične struje i rasvjete koje je tada zasvijetlila u Šibeniku – objasnio je današnji gradonačelnik Krešimirovog grada, Željko Burić,ne propuštajući pripisati zasluge ocu modernog Šibenika, vizionaru Anti Šupuku.
To neznanje sadašnjeg vremena, reći će gradonačelnik Burić, može se i mora ispraviti, a počelo je, prema njegovim riječima, već ove godine jer je ovogodišnja proslava prva s ozbiljnijim programom obilježavanja velikog datuma u svjetskoj povijesti.
– Rekao bih da je to datum s kojim se Šibenčani moraju ponositi jer je to vrijeme kad je grad imao 5, 6 tisuća stanovnika koji su uglavnom bili orijentirani na zemlju, poljoprivredu, dakle, bio je to grad bez perspektive i upravo jedan takav vizionarski potez promijenio je put kojim Šibenik ide. I grad je unutar Austro – ugarske monarhije bio perjanica, predvodnik. Šibenik je oduvijek imao ljudski potencijal samo ga je s jedne strane trebalo otkriti, s druge dati mu šansu da to svoje vizionarstvo realizira – kazao je Burić, dodajući da je ovogodišnji program namijenjen upravo domaćim ljudima kako bi ih se podsjetilo na zaboravljenu vrijednosti i važnost ŠIbenika.
Govoreći o programu, brojni Šibenčani i gosti grada na najljepšem renesansnom trgu na Jadranu uživali u igri vatrom, glazbi klasične i laserske harfe u izvedbi Doris Karamtić te nezaobilaznoj klapskoj pismi iz muških glasova okupljenih u klapu Sebenico, kao i jednom od najznačajnijih domaćih bendova, grupe MI te mladoj nadi, Antoniju Petrini.
Bio je tu i Nikola Tesla kojeg je utjelovila Nataša Vivila, a koja je, pak, pozornost publike privukla bodypaintingom. Da bi cijeli performans bio zanimljiviji Teslin model bila je trudnica čime je ‘rađanje’ električne energije uprizoreno do najsitnijeg detalja.
– Večerašnji program je dosta sadržajan, raznolik i da će svi oni koji večeras budu ovdje uživati u glazbenom presjeku ovih 120 godina. Naime, tako smo nekako formulirali program da imamo melodije kakve su se svirale prije 100 godine, klapske pisme kakva se pivala prije 60 godina pa do MI-ovca koji dogodine slave 50. rođendan. Imamo tu i mladog izvođača za kojeg se nadam da će biti na obilježavanju 150. obljetnice – pojasnio je Željko Petreš, producent programa, dodajući da nije siguran koji bi pronalazak modernom svijetu značio koliko izmjenična struja prije više od stoljeća, no da zna koliko podatak o Šibeniku kao prvom osvjetljenom gradu na svijetu znači strancima.
– Kad strancima kažeš da smo prvi u svijetu imali cijeli sustav prijenosa struje, da je naše kazalište prvo u Europi imalo struju, svima nešto znači. Možda se mi s tim nismo dovoljno hvalili, ali to je sigurno jedan od deset događanja po kojima bi Šibenik trebao biti poznat – priznao je producent koji je večeras uspješno spojio ono što bi trebala biti dva brenda grada – struja i glazba.
– Meni se čini da je glazba prvi brend ovog grada, međutim mi uporno u polju u kojem raste odlična loza sadimo pamuk pa se toj glazbi posvećuje vrlo malo pozornosti te se tek kod tužnih proslava poput smrti Arsena Dedića sjetimo da Šibenik svake dvije ili tri godine rodi, ako ne svjetskog, onda barem nacionalno priznatog glazbenika – kazao je Petreš u noći kad se slavila velika svjetska obljetnica na lokalnom nivou.
