Orguljašku ljetnu školu u Šibeniku ne možemo ukalupiti među četiri zida, zatvoriti iza samo jednih vrata da bismo je mogli nazvati (kulturnom) institucijom, ali ona to jest –institucija čiji počeci sežu još u vrijeme Domovinskog rata, u vrijeme oko vojno – redarstvene akcije Oluja, podsjetit će Božidar Grga, njen pokretač.
-Danas sam čuo tumačenje da je Orguljaška ljetna škola na neki način kao i druge kulturne ustanove nesvjesno bila prkos agresiji. Bile su uzbune, a mi smo radili. Tada to nismo shvaćali, ali danas, nakon nekog vremenskog odmaka, drugačije to gledamo – kazao je Grga.
Orguljaška ljetna škola, višednevna manifestacija već dvadeset godina i više nego uspješno djeluje na području Krešimirovog grada te za osobom ostavlja dubok trag ili, kao što će reći autorica prve monografije predstavljene u petak, 7. kolovoza, Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’, a posvećene upravo spomenutoj školi, Snježana Miklaušić – Ćeran, danas jedva da se mogu pronaći eminentni hrvatski orguljaši i pedagozi, a da barem jedno ljeto nisu pohađali program Škole, da nisu bili njeni predavači ili gosti.
Knjigu ‘Dvadest godina Orguljaške ljetne škole u Šibeniku (1994. – 2013.): ljetni dašak mladosti u raspjevanim sviralima šibenskih orgulja’ u multimedijalnoj dvorani Knjižnice predstavili su autorica Miklaušić – Ćeran, organolog i dugogodišnji voditelj Škole, Božidar Grga te orguljaš i čembalist, dugogodišnji suradnik u programu, Mario Penzar. Monografija je izašla u zajedničkoj nakladi šibenske Gradske knjižnice te šibenskog Organološkog društva Organum, a nastajala je posljednje dvije godine.
Povijest duga dva desetljeća proteže se kroz dva razdoblja, od godine osnutka do 2004., te od 2004. naovamo, a pisana povijest stala je na 264 stranice kroz sedam poglavlja i s tek sedam fotografija. Iako znanstvene tematike, autorica navodi – pisana je jednostavnim jezikom kako bi bila dostupna svima.
-Pokušala sam ponuditi nešto što će biti na ponos Orguljaškoj ljetnoj školi i Knjižnici koja ju je uvrstila u svoju zbirku i, naravno, svim građanima grada Šibenika – kazala je autorica.
-Od početka Orguljaške ljetne škole koja je tada bila u sklopu Glazbene škole ‘Ivan Lukačić’ pa dalje postavili smo se kao ekipa ili kao programsko vijeće, tj predavači, postavili smo se veoma odgovorno i postigli smo ozbiljnost polaznika jer su zahtjevi bili vrlo visoki i radilo se – prisjetio se Grga kojeg će kolega orguljaš, Mario Penzar, nazvati duhovim ocem svega što se zbivalo unatrag dva desetljeća.
I baš poput Mikleušić – Čeran, i Grga će spomenuti kako je kroz program Škole prošlo više od 250 polaznika od kojih su mnogi danas zreli ljudi, a Škola im je bila poticaj da nastave dalje s još više ambicija. – Svi oni profitirali su dolaskom u Orguljašku ljetnu školu – navodi Grga.
Iako ‘slagana’ zadnje dvije godine, istina je da su dokumenti i ostala građa prikupljani godinama ranije. Nakon devet do deset godina od početka djelovanja, Božidar Grga zamolio je inače arhivisticu, Snježanu Mikleušić – Ćeran da se prihvati sređivanja arhive Orguljaške ljetne škole, prikupljanja dokumentacije što je i učinila, a poslu je pristupila gotovo religiozno budući da se tom aktivnošću bavila kad god bi mogla pa je u Šibeniku provodila brojne blagdane, praznike…
Zbog toga je Mikleušić – Ćeran više od samo autorice monografije kojom je zapravo zadužila Šibenik stoga je prava šteta što kolege kulturni djelatnici Krešimirovog grada svojim prisustvom na promociji knjige nisu izrazili zahvalnost i priznanje za uložen trud svima koji su radili na monografiji.
-Rekao bih da je ova knjiga jako, jako opsežna, sveobuhvatna. Nije bilo segmenta koji je istražen, a da nije ispitan zaslužuje li ući u knjigu. Sve je to s razlogom, objašnjeno i citirano. Mislim da je ovo jedinstven slučaj u Hrvatskoj – da jedna udruga može imati takvu dokumentaciju da na temelju nje može napisati knjigu – neskromno će, ali opravdano Grga.
Pun hvale za nastalu knjigu i dugogodišnjem radu Škole je i jedan od njenih pokretača Mario Penzar koji monografiju naziva ‘sjajnim dokumentom o onome što se zbivalo’ te je daje preporuku svima koji su na bilo koji način bili dio Škole ili će to tek postati.
-Ono što je držalo Orguljašku ljetnu školu i što će je držati ubuduće nije samo novac, nije samo entuzijazam, nije samo altruizam, nije samo prijekor, nije samo poštivanje kulturne baštine, nije samo želja da se na tlu Hrvatske zbiva ono što je Europa. Postoji jedna riječ koja gotovo da je ispala iz suvremenog rječnika u 21. Stoljeću, postoji ljubav prema ovom svemu. U toj riječi trebala bi biti sažeta i vaša i naša ljubav prema kulturnoj baštini, prema orguljama i prema ovom gradu, a ne tisuću kuna manje ili više – poručio je Penzar koji je tijekom predstavljanja monografije otkriju jednu zanimljivu, neformalnu stranu Škole.
Sadašnjim polaznicima koji su prisustvali promociji otkrio je kako su nekoć godine održavanja ljetnih seminara znali nazivati prema događanjima koji su istu obilježili pa su tako imali Godinu Punog Mjeseca, Godinu Crnog viteza, Godinu Zlatne ribice…
-Kad čitam tekstove imam problem što mi uz svaku stranicu dolazi barem destak sličica i asocijacija. Za mene je ova knjiga napola dokumentarni, napola igrani film jer se sjećam svih aktera spomenutih u njoj. Puno toga neformalnog, ali kvalitetnog događalo se iza ovog. I, na kraju, kad govorimo o ljubavi koja nam treba, ima jedan Murphyjev zakon koji kaže da je ljubav vječna samo dokle traje pa pokušajmo se potruditi da bude vječna i da traje zauvijek. Uistinu želim svako dobro svima koji su pomagali i koji će pomagati Školu – poručio je orguljaš i čembalist.
Penzar nije zaboravio zahvaliti Šibenčanima na dugogodišnjem gostoprimstvu makar ne bismo dali ruku u vatru da stanovnici nekoć grada kulture primijete kad se tijekom kolovoza održava Orguljaška ljetna škola i to ne zato što ona ne valja već zato što je uzimamo zdravo za gotovo. Šibenik ima više razloga za javno se oprostiti od no-name pojedinaca, nego odati priznanje grupi ljudi koja zajedničkim dugogodišnjim radom pozitivno djeluje na kulturnoj mapi ne samo Šibenika već cijele Hrvatske, a upravo o tim promjenama svjedoći monografija.
-Moglo se pisanju knjige pristupiti na još jedan način, a to je da pošaljem upitnike svim sudionicima, svim predavačima sa zamolbom da napišu svoje impresije, sjećanja na školu. To bi bilo jako zgodno, jako lijepo i da potkrijepe fotografijama, ali smatrala sam da to nije način na koji treba prikazati ozbiljan rad Škole – kazala je autorica monografije u kojoj je kroz sedam poglavlja donijela niz povijesno – znanstvenih činjenica o radu škole tijekom dva razdoblja, dok je Orguljaška ljetna škola djelovala pod Glazbenog školom ‘Ivan Lukačić’ i kasnije pod Organološkim društvom ‘Organum’.
Autorica je nastojala dati odgovore na niz pitanja poput zašto baš Šibenik kao domaćin Školi, što točno on to ime da privuće predavače, polaznike, muzikologe, pedagoge… Podataka, kaže autorica, ima još taman dovoljno da se nastavi izdavački rad u slavu Škole pa da već za proslavu 25. godišnjice rada Orguljaške ljetne škole Šibenik dobije još jednu značajnu monografiju koju bi, sigurno, blagoslovio i sam šibenski sin, otac najstarijih orgulja, don Petar Nakić.
