Danas je u samostanu Franjevki od Bezgrješne u Šibeniku održano predstavljanje zbirke pjesama ‘Moja rijeka suza’ Željke Mitrović Jurić.
Željka je većini poznata kao djevojčica u plavom kaputiću čija nam se slika zauvijek urezala u pamćenje. Djevojčica, danas mlada žena i majka, je uslikana 19. studenog 1991. godine kada je napuštala Vukovar u koloni.
Predstavljanju su nazočili, uz samo autoricu, Pero Mioč u ulozi voditelja kroz večer, Franke Klarić, Jakova Bilića, Mateje Ćurline i Branimira Zmijanovića, organizatora ovog gostovanja.
– Posebna zahvala ide sestrama koje su nas ugostile u svojoj dvorani, te Draženu Šurlini koji je i predložio ovaj događaj. Šibenik je prvi grad u županiji u kojem će Željka predstaviti svoju knjigu, nakon čega slijede Drniš i Knin – rekao je na početku Branimir Zmijanović.
Riječ je o zbirci pjesama koja je doživjela svoje prošireno izdanje, treći književni uradak autorice kojoj je pisanje, kako nam je rekla, svojevrsna terapija.
– Kada govorimo o večerašnjoj književnoj večeri, većinu nas tjera na razmišljanje. Jedna klapska pjesma kaže da je omiška stijena simbol Hrvatske i Hrvata, ali među istinske simbole pripada i Željka – nastavio je Zmijanović.
Nakon uvodnog govora organizatora, okupljenima se obratio Pero Mioč kojem, kako je nasmijao okupljene, mikrofon nije bio potreban.
– Za mene je ovo poseban trenutak jer se za ovim stolom nalazi meni iznimno društvo – mojih dvoje anđela, Jakov i Franka, i Željka koju sa susreo prije mnogo godina. Unaprijed se ispričavam njezinom suprugu što ću je ja zvati Željka Jurić, jer ja sam je takvog imena upoznao. Curicu velikih suznih očiju koja je tada bilo netko tko je izazvao empatiju u ljudima i unovačenje brojnih ljudi u tom periodu. Željka je bila metafora Hrvatske.
Milanović laže kada kaže da su dragovoljci bili samo neobrazovani i duhovno slabiji ljudi. Iz kazališta su svi otišli dobrovoljno u vojsku – Pavle Roca, Ivo Brešan, ja…
Ja nisam zahvalna osoba za predstavljanje poezije, poglavito one mlađih autora jer sam svoj zanat brusio na djelima nobelovaca i klasicima, ali kada mi je Jakov predložio ovo, nisam mogao odbiti. Kada sam pročitao knjigu osjetio sam zadovoljstvo što ne moram uljepšavati stvari da bi mogao govoriti o ovome kao umjetničkom djelu. To ova knjiga i je – rekao je Mioč.
Željka je postala simbol Hrvatske, simbol rata i patnje hrvatskoga naroda. Jedna fotografija je obilježila na neki način njezin život, ali i živote svih nas. Svi se sjećamo curice u plavom kaputiću, trenutka kada smo vidjeli tu fotografiju i shvatili da je Vukovar pao…
