Neki od posjetitelja večeras održanog predavanja pod nazivom ‘3D printeri mijenjaju svijet’ vlasnici su upravo spomenutih printera i to iz razloga kako bi svojim automobilima starih modela za koje više ne mogu kupiti (rezervne) dijelove mogli osigurati iste, dogodilo se da 3D printeri mijenjaju – ljudske živote (nabolje).
Što sve možemo s printerima za 21. stoljeće te na koji način točno funkcioniraju objasnio je prof. dr. sc. Darko Gojanović uz pomoć kolege Gorana Jeličića u Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’ u Šibeniku.
Svoj su jedinstven 3D printer izložili u multimedijalnoj dvorani knjižnice kako bi okupljenima na licu mjesta prezentirali način rada printera. Njihov 3D printer nije samo još jedan u nizu koji se mogu pronaći. – Ono na što smo posebno ponosni je to da je to prvi hrvatski printer koji je u velikom postotku napravljen u Hrvatskoj – kazao je prof. dr. sc. Gojanović, dodajući da je sve plastične dijelove od kojih se sastoji ovaj zlarinskih 3D printer (da, dolazi s otoka Zlarina u šibenskom arhipelagu) isprintao sam sebi, za svoje potrebe. Ipak, pedeset posto njegovog sastava potpisuje se s ‘made in China’.
SA SVEUČILIŠTA NA WEKELEAKS
– Neki idu čak toliko daleko da kažu da je 3D printanje tehnologija značajnija čak od samog računala. Naravno da se ovo ne bi moglo bez računala. Zapravo je riječ o jednoj vrsti robota. Kad govorimo o robotici, dakle, robot je sprava koja može ponavljati određene radnje, zapravo, prava definicija robota je da on može samostalno donositi odluke. očito, ovaj je programiran unaprijeda, ali osnova tehnologije, upravljanje motorom, pomicanje glave i td. je zapravo robotska tehnologija – objasnio je Gojanović, upoznavajući okupljene s Adrianom Bowyerijem, čovjekom zaslužnim za revoluciju 3D printera zadnje četiri godine.
Naime, Bowyjeri na velškom sveučilištu uz pomoć studenata ne samo da je došao do toga kako napraviti 3D printer već je iste nacrte učinio dostupnim svima diljem svijeta putem WekeLeaksa.
Tako je samo lani, prema nekim procjenama, u svijetu bilo 50 tisuća 3D printera. Neki, među njima i prof.dr.sc. Gojanović, smatraju da ih je bilo i više.
– Prva ideja 3D printera bila je da se koristi za modeliranje – počeo je Gojanović, nastavljajući: – Međutim, ubrzo se to mišljenje promijenilo jer ne samo da možemo modelirati nego možemo stvarati i neke određene proizvode – napominje. Tako danas 3D printeri, veći ili manji, ovisno o potrebama, printanju, odnosno proizvode ne samo ukrasne predmete, obuću, modne dodatke, alate, dijelove za prastare modele automobilskih marki pa čak i sami automobili koji voze (poput onog od prije pola godina u Chicagu) već olakšavaju, ako ne i spašavaju ljudske živote te smanjuju troškove izgradnje.
– To se sve događa u vremenu manjem od godinu dana. Ova čeljust napravljena je prije manje od godinu dana kada je jedna žena doživljela gadnu automobilsku nesreću, ekipa koja je radila na slučaju, dizajnirala je novu česljust, isprintala ju od titanijum i u roku od nekoliko dana žena je imala novu čeljust zajedno sa zubima. Ovaj čovjek izgubio je dio kostiju glave, lubanje i ovdje opet vidimo da je od titanijuma dizajnirana kost i ne možete vidjeti da je čovjek imao rupu u licu koja nije mogla zarasti – ispričao je neke od slučajeva koji se događaju negdje u svijetu upravo – sad.
SPAS ZA NEPOKRETNE
No, to nije sve, mogućnosti 3D printera su nemjerljive posebno kada su u pitanju paraplegičari.
– Ovo je curica koja se zbog bolesti nije mogla koristiti svojim rukama. I dijelovi koje danas ima na rukama su dizajnirani i printani tako da se ona danas može igrati sa svojim igračkama. Ovaj princip dodavanja vanjskog skeletona zove se egzoskeleton i radi revoluciju u medicini i daje velika obećanja svim paraplegičarima. Dakle, vi imati uređaj, računalo na leđima koji upravlja motorima na svakom od ekstremitetu i taj cijeli mehanizam čita iz neurona namjeru hodanja i pokreće motore. Ima već nekoliko uspješnih slučajeva. To je tek početak za ovu vrstu medicine – otkrio je prof. dr.sc., dodajući da sve prethodno spomenuto za dvije do tri godine postati sastavni dio naših života, nešto što se izvodi na dnevnoj bazi, a čime se olakšavaju životi brojnih osoba.
S druge strane, postojeći 3D printer na Zlarinu dobit će nasljednike i to veće. Naime, Gojanović i Jeličić u suradnji s još nekolicinom rade na razvijanju printera dimenzija 5 m x 2.5 m koji bi trebao biti u funkciji za tri do četiri mjeseca.
– Iduće godine planiramo printati brodove od osam do deset metara, a za dvije godine slijede kuće – otkrio je Gojanović. Budući da se u Kini naveliko printaju kuće za stanovanje, uopće ne sumnjamo u konačan uspjeh ove ekipe.
