" "
Više

    " "

    Sjećanje Gorana Pauka na rušenje aviona na Zečevu

     

    Župan šibensko-kninski Goran Pauk, koji je na današnji dan iz protuavionskog topa na Zečevu srušio avion JNA, obajvio je na svom facebook profilu sjećanje na taj dan ponosa i slave. Prenosimo ga u cijelosti:

    OBA DVA

    Nikad nisan mislija da će me neke stvari takat u životu. To da ću u jugo vojsci bit protuavionac-aj,aj,ali da će me dopast da ratujem i da YU vojno “znanje i naukovanje” primjenim u praksi u domovinskom ratu!?… e to miki ni u najluđem snu nisam pomislija,a kamoli sanja…ali…
    Doduše i tribalo je tako biti jer su me u “onoj” vojsci toliko izdrilali na tom topu,trocijevcu,20/3mm da je bila šteta ne primjeniti to u praksi. Naime,bija sam ciljač iliti ga nišanđija na topu i sate i sate kroz cili vojni rok, a ne samo onaj prvi dio obuke, sam sidija na njemu,škiljija kroz nišansku spravu i pratija ili avione koji su uzlijetali i slijetali na mostarski aerodrom ili zastavicu koja je glumeći avion klizila po žici na poligonu gdje smo se obučavali. Da ne spominjem uzbune u kojima je za 12 min. tribalo dignit se iz kreveta,doći do topa,osposobit ga za guranje i nas 7-8 iz posade dogurat ga do poligona i osposobit ga za paljbu. Pitate se zašto za 12 min? Zato jer je toliko vrimena tribalo NATO-ovom vojnom avionu da iz najbliže talijanske baze doleti do vojarne! Primjećujete kako se zamišljeni neprijatelji ubrzo pretvaraju u najsigurnije i najpoželjnije prijatelje i saveznike! Nažalost nisu to bili u početku domovinskog rata dok su Yu avioni harali hrvatskim nebom. Ali da su to bili ne bi bilo ni ove priče o tome kako su neki od tih haračlija silom hrvatske ruke završavali na dnu mora…to je priča o OBA DVA čiji sam aktivni akter i sam bio.
    Moja ratna priča počinje uručivanjem poziva za gardu,a interesantno je da me tog rujanskog dana 1991 godine i to baš 16.-og mater nazvala kući i rekla da mi je doša poziv. Bija sam blizu, u Mostarskoj, otrča sam kući u Rokiće i defacto u momentu kad mi ga je mater dala u ruku zasvirala je sirena za uzbunu! Počeja je šibenski rujanski rat! Mora san se javit istog dana u hotel Imperijal u Vodice,ali radio je javlja da je neprijatelj već na mostu. Otiša san u stan,prosidija ka i većina šibenčana taj dan uz radio i dogovorija se sa šurom, Draženom Bilaćem, da ćemo sutra ujutro otići i javiti se u Sjemenište, u naš Stožer. Tako smo i napravili. Tamo me je dočekala vijest da su naši zauzeli vojarnu Zečevo i da sam tu kao protuavionac rasporedjen jer triba branit vojarnu od mogućih napada iz zraka. U medjuvremenu su u Stožer stizali i ostali i navečer smo se ukrcali u bus i krenuli za Zečevo uz upozorenje da ima neprijateljskih snajperista rasporedjenih po gradu pa smo zalegli po autobusu dok nismo izašli iz grada. Tko je sve spominjan kao snajperista bolje da i ne govorim, jer posli se sve to pokazalo kao totalna dezinformacija puštena u “eter” vjerovatno baš radi sijanja panike i nesigurnosti. Stigli smo u Zečevo i na ulazu u vojarnu nas je dočeka general Ademi! Nas protuavionce je odveja do prvog topa,pita nas znamo li rukovat s topom, ja sam potvrdija. Reka nam je da pazimo da nije slucajno miniran i otiša dalje. Tu, u grupi, samnom i šurom bija je i Branko Viljac. Pažljivo smo obišli oko topa, zagledavali po njemu i bližoj okolini. Sve je bilo u redu,nije bija miniran i sve je bilo u funkciji. Bija je smješten točno uz skladište streljiva, valjda su ga tako pozicionirali da brani baš skladište, ali od nas, gardista prilikom osvajanja vojarne. Fala bogu, za vrime osvajanja vojarne nije djelova, vidili smo da zna srušiti avion, a za pješadiju je inače razoran…
    Ta prva večer je bila nezaboravna, bili smo u ratu, a da toga nismo bili još svijesni… makli smo se od topa jer nije bilo baš pametno ni ostati tu prvu noć blizu punog skladišta tko zna čega. Obilazeći vojarnu i tražeći mjesto gdje ćemo prispavat brzo smo se uvjerili čega sve ima u njoj. Bila je krcata streljiva i artiljerije i to nama Šibenčanima posebno važne. Inače sve u vojarni je bilo orijentirano i namijenjeno obrani od onog “neprijatelja” sa početka priče,napadu NATO snaga iz pravca Italije. Cijela protuobalna artiljerija sastavljena od topova 80 mm je bila pozicionirana na najvišem dijelu vojarne odakle je, sutradan ćemo viditi, pucao veličanstveni vidik na more, naše otoke i Italiju u daljini čije smo obrise u slijedećim danima i misecima za izrazito burnog i “čistog” vrimena mogli viditi.
    Nas par zastalo je uz jedan potkop i pridružilo se gardistima koji su već prije nego što smo mi u vojarnu stigli bili zaposleni vađenjem ogromne količine streljiva, topovskih granata kojima je bio opskrbljen svaki top. U jednom momentu začula se buka nekog očito moćnog motora, već je pao mrak,naprezao sam oči nastojeći shvatiti i viditi šta je to i ugledao obrise velikog vojnog kamiona, tzv. Kraza za kojeg je nešto bilo zakačeno. I stalno mi je ostalo u glavi koliko je ogromna ta “stvar” bila. Naime ta “stvar” kojoj nije bilo kraja u onom mraku, a u koloni su protutnjala četiri takva Kraza, su bili famozni, ogromni, ubitačni topovi od 130 mm koji su bili smješteni na jednoj zaravni u vojarni, orijentiranoj prema moru i daleko od očiju. Ti topovi su bili temelj naše teške artiljerije u domovinskom ratu i ubitačna snaga kojom smo mogli kasnije dohvatiti sve neprijateljske položaje na našem području. Njegovu snagu i domet su ubrzo osjetili četnici i u Kninu i okolici jer je mogao tući na daljinu od 34 km. 
    Nakon prospavane prve večeri negdje pod vedrim nebom u vojarni, digli smo se, otišli do topa i razdvojili se, ja sam se sa svojom grupom pozicionirao točno ispod osmatračnice na najvišem dijelu vojarne, Viljac je sa drugim topom zauzeo poziciju blizu ulaza u vojarnu. Blizu njega je te prve dane bila još jedna posada sa trocijevcem, ali je ubrzo dislocirana negdje u Šibenik, radi obrane grada. Mislim da je još jedna posada sa trocijevcem bila pozicionirana negdje u vojarni, a kasnije sam čuo da je po skladištima bilo još takvih topova koji su i te kako koristili u protuzračnoj obrani grada.
    Sjećam se tog prvog jutra dok smo se bavili topom, namještali ga na tom našem prvom položaju, odjednom-strahovita eksplozija. Ja, šura i cila posada topa doslovno smo popadali na zemlju, šta od šoka, šta od straha. Šta se dogodilo?…pitali smo se. Ubrzo opet eksplozija, tu, sasvim blizu nas. Malo smo bolje potom pogledali oko sebe i shvatili da baš sa vrha onog potkopa odakle sam jučer gledao Krazove kako vuku topove, naš top puca . Prišao sam bliže i imao šta vidjeti. Naš gardist uzima topovsku granatu, stavlja je u cijev topa, sijeda za nišansko mjesto i opaljuje-ali na koga. Pogledam bolje i vidim, dolje, daleko na moru, na kilometar, možda dva, neprijateljski brod, barkasa, plovi, bolje reći bježi prema pučini i u cik-cak vožnji izbjegava granate. Nevjerovatna slika, kao da gledam film…stojim uz taj top i navijamo svi skupa. Hoće li ga pogoditi, ispaljuje jednu, drugu, treću granatu, jedna pogađa strahovito blizu broda,čini mi se da ga je zapljusnulo more od njenog udara u površinu…Najinteresantnije je šta je naš gardista gađao bez nišanske sprave, onako odoka, ali vraški dobro. Očito je bio dobro obučen za to, kasnije sam čuo da je to bivši oficir iz Jugo armije, inače čovjek iz našeg kraja, Perajić, čini mi se…
    Na toj prvoj poziciji, uz osmatračnicu, sam imao prvo bojno djelovanje sa mojim protuavioncem. Imali smo odobrenje da pucamo po neprijateljskim avionima ako se pojave… i pojavili su se, ne sjećam se više da li smo za taj prvi događaj imali najavu naše veze koja je inače funkcionirala jako dobro. Često smo tih dana imali najave da su se digli avioni sa nekog aerodroma i da se kreću u našem pravcu pa smo ih spremni dočekivali na topu iako jedini direktni napad na vojarnu se dogodio u akciji OBA DVA. Sve ostalo su bili preleti oko vojarne po koridoru izmedju brda Supljak i mora. Uglavnom, taj prvi put sve se dogodilo jako brzo, avioni, nekoliko njih, letjelo je u formaciji prema gradu, bija sam spreman na topu… i ispalija svoj prvi “domovinski” rafal na njih. Bija je dobro usmjeren ali je bilo nemoguće viditi da li je koji pogođen. To djelovanje nam je ukazalo da nam top nije baš najbolje pozicioniran, nismo mogli djelovati na sve strane oko svoje osi jer smo bili blizu osmatračnice i odlučili smo pomaknuti se na drugi, bolji položaj. Moj šura Dražen je volija istraživati i ubrzo se vratio iz obilaska sa prijedlogom promjene pozicije. Pospremili smo top iz pucačke u marševsku poziciju i odgurali ga na onu zaravan gdje su bili smješteni topovi od 130 mm, pronašli zgodno mjesto na jednom kraju zaravni, a na drugom se smjestio još jedan trocijevac. Lipo smo namistili top, pripremili ga za djelovanje a to kod ovog trocijevca zahtjeva dosta strpljenja i predznanja, a toga sam fala Bogu imao iz mog opisanog mostarskog vojevanja. Naime top ima tri noge i potrebno ga je prvo dovesti u vodoravan položaj, naizmjeničnim podizanjem i spuštanjem pomičnog “stopala” tih nogu. Zatim treba namjestiti nišansku spravu i da tako kažem upucati je na način da ono šta gledaš kroz nišan metak ispaljen iz cijevi i pogodi. I to je dosta interesantno radit, a i jednostavno. Svodi se na to da staviš na vrh srednje cijevi neku vrstu durbina i naciljaš na određenu uočljivu točku tj. orjentir i zatim ne mičući top tu istu točku dovodiš u srid križića na nišanskoj spravi tako da istu pomjeraš sa imbus ključem u nekoliko za to predviđenih mjesta. Kad kroz durbin na cijevi i na nišanskoj spravi poklopiš istu točku , top je spreman za paljbu i vrlo je precizan. Pogotovo kad istovremeno djeluje cijela baterija tj. 10 – 12 trocijevaca i stvore mrežu od metaka na nebu. Uz pravovremenu i preciznu dojavu o doletu aviona, njihovom pravcu i brzini kretanja teško i najsuvremeniji mogu proći “lišo”. 
    To smo lipo sriktali, ali kod ovog topa postoji još jedna bitna stvar, a to je motor. Naime top ima dvije mogućnosti pogona, a to je da ja kao ciljač, pokušavajući uhvatiti avion u nišan činim priko dva volana, jednim, okrećući ga livon rukom pomičem cijevi po vertikali, gore-dolje, a desnom pomičem iste po horizontali tj. livo-desno. To je puno teži način nišanjenja, a lakši je da – upali motor koji cijevi pokreće preko jednog volana koji se paljenjem motora pretvara u jojstick. Najkritičniji momenat je sam način paljenja motora koji se vrši povlačeći konop kao na penti. Ako ne upali iz prva dva-tri pokušaja velika je mogučnost da će se presaugati i od motora nema ništa. 
    I konačno, treći ili četvrti dan nakon šta smo ušli u vojarnu dogodila su se i Oba dva. Bilo je kasno litnje popodne, nas četvorica koji smo činili posadu topa odmarali smo se u obližnjem grmlju. Da, dobro ste pročitali, raskrčili smo jedan poveći grm i smjestili se unutar njega, štitio nas je od sunca i davao dovoljno hlada i bili smo vrlo blizu topa za slučaj neprijateljskog djelovanja. Imali smo inače puno najava preko veze o preletima i često smo skakali na top, drugim ričima, bili smo non-stop atento. I onda se dogodilo…ovaj put nije bilo nikakve najave veze o dolasku aviona. Čuli smo već poznato brujanje motora i izletili iz grmlja, ja sam zasjeo na top, Dražen je upalija motor i namistija mi nišansku spravu. Zaključili smo da su došli negdi sa morske strane, bila su dva aviona, popeli su se na odgovarajuću visinu i otpočeli prvi i jedini direktni napad aviona na vojarnu. Dakle, nakon šta je upalija motor bilo je puno lakse ciljanje. Skoncentrirao sam se nastojeći uhvatiti jednog od njih koji je počeo ponirati na nas u nišan, to je trajalo par sekundi možda. Meni se to nije učinilo puno, ali ostaloj trojici posade je to bilo kao vječnost. Gledali su u avion i čekali paljbu usput pazeći da ih top koji se okreće ne zakači po nogama. U jednom trenu sam hvatajući avion u križ nišana opalija jedan dugi rafal. Vidija san onda, kao i na onoj famoznoj snimci tek nekoliko miseci kasnije, da je bija dobro usmjeren. Skoro istovremeno, mrvicu kasnije i on je opalija po nama. Ja to kao da nisam registrira, osta san za nišanom, nastojeći ponovno uočiti gdje je avion. Taj top ispaljuje 11 metaka po cijevi u sekundi i nakon takvog rafala gdje je ispaljeno skoro tridesetak metaka stvorija se oblak dima oko topa i zato san ga tražija pogledom van nišanske sprave. Rafal koji je on ispalija je bija usmjeren na nas, makar se tako onda činilo mojoj posadi. Zato se moj vodički kolega, Fržop bacija instiktivno na pod kraj topa, kad je avion opalija po nama. Ustvari, on je puca na još jednog protuavionca koji je sa strelom izaša na jedan potkop dvadesetak metara zračne linije udaljen od našeg topa. On ga je htio uhvatiti sa strelom u zahvat, pilot aviona ga je očito vidio, učinio mu se opasnijim od trocijevca i opalija je po njemu. Kolega Cukrov je videći to odbacija strelu i bacija se na drugu stranu. I to ga je spasilo, a i strela je ostala zdrava. 
    U međuvremenu avioni su odletili u pravcu rta Kremik, ovaj na kojeg sam ja pucao je produžio prema moru i po nekim informacijama i pao u more negdje u pravcu Žirja, a ovog drugog je Neven Livajić uhvatio sa svojom strelom u zahvat, kako se stručno kaže i sve ostalo je povijest i to kvalitetno zabilježena kamerom Ivice Bilana koji je sa kamerom došao u vojarnu nastojeći zabilježiti te ratne događaje i dane. Neven Livajić je tih prvih dana sa prvim izlaskom sunca, sa strelom na ramenu, svaki dan zauzimao poziciju skroz doli, na obali do koje je trebalo propješačiti kamenjarom kilometar-dva i čekao avione. I dočeka ga je! Ne mogu vam uopće riječima prenijeti osjećaje mene i posade kad smo promatrajući nakon okršaja kako leti strela, pogađa avion u rep i ovaj pada u more. Ja sam još sjedio na topu, Dražen mi je doviknija da su avioni predaleko i u tom momentu smo imali čisti pogled prema rtu Kremik, dim se raziša. Avion pada u more! Nismo mogli virovat svojim očima. Sve to skupa, otkad smo ih čuli pa dok je ovaj pao u more trajalo je ne duže od minute, dvi možda. I tek onda krenuli su mi trnci straha i promišljanja šta se moglo nama dogodit, od pete prema glavi. Nismo mi onda koji smo bili na topu i oko njega znali da je to snimljeno, tek kasnije smo to saznali. A ja sam snimku prvi put vidio tek par mjeseci nakon događaja. Sutradan ujutro došao je do topa naš zapovjednik protuzračne obrane u vojarni, Bore Skorić i rekao nam da je javljeno da je pao i onaj drugi. Onda smo se ja i Dražen pogledali i komentirali : pa onda smo ga mi i srušili, jer onaj trocijevac koji je bija blizu nas na istoj zaravni vojarne nije ni pucao, nije mu upalija motor…
    Bija je to pravi dvoboj na suncu, ja volim kazati da je to bio spoj ciljača, snimača i vikača. Da je pofalija bilo ko iz tog trojstva ne bi doživili taj događaj onako kako jesmo. Nažalost vikač, pokojni Filip Gačina nije više s nama,spokoj mu duši. 
    Bilo je još ratnih događaja na Zečevu, pucanja i rušenja aviona u rogozničko more, prijetnji helihoptera, ratnih brodova, eksplozije postavljenih mina u vojarni, preleta aviona na koje nismo stigli reagirati, ispračaja naših ratnih brodova u akcije torpediranja neprijatelja, požara od nisko ispaljenih strela… ali samo je jedan direktni napad na vojarnu i to tako velebno dobiven i zabilježen u akciji Oba dva. Puno sam hvale i pohvala u životu dobio zbog sudjelovanja u toj akciji rušenja aviona, tek kroz takve susrete i komentare sam shvatio koliko je to hrvatskom narodu onda značilo. 
    Jedan od osobno posebnih trenutaka vezan za Oba dva je bio kad sam došao u priliku održati pozdravni govor predsjedniku Tuđmanu na večeri u Westina u Zagrebu tih ratnih dana. Juras je organizirao izradu u Remontu i dodjelu prigodnog poklona Tuđmanu, makete topa trocijevca i strele na toj večeri Šibenčana u Zagrebu. Ja i strela Livajić smo trebali to uručiti i kazati par riječi. I onda sam kazao u mikrofon prepune dvorane obračajući se Tuđmanu da Oba dva nije bila neka velika akcija u vojno-strateškom smislu, ali da je taj događaj bio i ostao velika duševna i moralna hrana svim Hrvatima. Dvoranom se prolomija pljesak i mom ponosu nije bilo kraja. Drugi bitan događaj vezan za Oba dva je bila prigoda dodjele odličje upriličena u Kninu, mislim 96.-te godine kad smo Neven i ja dobili odličja Nikole Šubića Zrinskog, za junački čin u ratu. Tada je tamo bio nazočan i general Gotovina i nas par slikalo se s njim. Ono šta je interesantno je da sam godinama tražio i pokušavao doći do te slike ili snimatelja ali bezuspiješno. I prije par godina pričam ja to generalu Kotlaru koji je tada bio zamjenik zadarskog župana i to čini mi se baš na dan obilježavanja djelovanja 113. šibenske brigade u okviru rujanskog rata i on mi kaže: Gorane iman ja tu sliku, nabaviću je i tebi i nakon nekog vremena je ispunio obečanje.
    Interesantno je i to što moj ponos i veselje sudjelovanja u akciji nije sadržano u tome šta san vjerovatno srušija avion nego šta san sa posadom istča iz onog grma, sija na top i puca u njega ne misleći ni trena na svoju glavu. Zato se cilo ovo vrime sičajući se tih dana osjećam herojski.

    - Advertisment -

    NAJNOVIJE

    FOTO Na Veliki četvrtak u šibenskoj katedrali održana...

    Misu posvete ulja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, na Veliki četvrtak 28. ožujka u jutarnjim satima, predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz...

    Provedite dan u Azimutu! Popodne obavite ‘šoping’ na...

    U klubu Azimut program u petak, 29. ožujka počinje već u popodnevnim satima tradicionalnim buvljakom u 16.30 sati a potom kreće koncert riječkih Ministranata...

    Ne propustite posjetiti Prvić Luku i naučiti šivati...

    Kreativke s Prvića ovaj put osmislile su novi projekt, 'ŠUŠKA – šudari & škanjeli', podržan od Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova, koji ima...

    Župan Marko Jelić nositelj liste koalicije ‘Odgovor sjevera...

    Stranka Akcija za promjene predstavila je u četvrtak programske točke koalicije s Agrarnom strankom te potpisala deklaraciju o predizbornoj i postizbornoj suradnji s Nezavisnom...

    NAJNOVIJE

    FOTO Na Veliki četvrtak u šibenskoj katedrali održana misa posvete ulja

    Misu posvete ulja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, na Veliki četvrtak 28. ožujka u jutarnjim satima, predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz...

    Provedite dan u Azimutu! Popodne obavite ‘šoping’ na buvljaku a navečer plešite uz Ministrante

    U klubu Azimut program u petak, 29. ožujka počinje već u popodnevnim satima tradicionalnim buvljakom u 16.30 sati a potom kreće koncert riječkih Ministranata...

    Ne propustite posjetiti Prvić Luku i naučiti šivati ‘šudar’ ili izraditi svoj ‘škanjel’

    Kreativke s Prvića ovaj put osmislile su novi projekt, 'ŠUŠKA – šudari & škanjeli', podržan od Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova, koji ima...

    Župan Marko Jelić nositelj liste koalicije ‘Odgovor sjevera i juga’ u devetoj izbornoj jedinici

    Stranka Akcija za promjene predstavila je u četvrtak programske točke koalicije s Agrarnom strankom te potpisala deklaraciju o predizbornoj i postizbornoj suradnji s Nezavisnom...