Detonirao je ‘slučaj Azimut’ u hrvatskoj nacionalnoj javnosti posljednjih dana jače nego što odjeknu mnogo važnije vijesti poput gubitka na desetke radnih mjesta, propuštenih prilika za investicije ili, s druge strane, svjetskog uspjeha hrvatskih znanstvenika koji, recimo, liječe neizlječive bolesti. Problem žamora i glazbe koja se u tom šibenskom klubu pušta do četiri ujutro, dokad je, nota bene, Grad Šibenik izdao dozvolu za rad najprije je u svojoj propovijedi za blagdan Velike Gospe podvukao biskup šibenski Ante Ivas. A onda je krenuo stampedo. Mediji su krenuli po biskupu, vlasnici Azimuta pravdali su se urednim papirima na temelju kojih obavljaju djelatnost, a dio javnosti krenuo je pozivati na zdrav razum prosvjednika protiv buke te upozoravati na činjenicu da grad koji grabi turističkim razvojnim pravcem ne bi smio imati takve predrasude prema ponudi koja čini sastavni dio turizma. Dok se raspredala priča o tome treba li ili ne u centru grada dozvoliti rad kluba do sitnih sati, njegovi su vlasnici Hrvoje Jelković i Đorđe Katalenić završili u pritvoru zbog kršenja javnog reda i mira, te vrijeđanja javne osobe zbog incidenta prilikom policijske intervencije zbog buke oko tri ujutro. Nakon svega toga točku na ‘i’ stavio je šibenski gradonačelnik Željko Burić koji je na nacionalnoj dalekoviodnici uživo konstatirao kako neće popustiti pritiscima iz Biskupije niti bilo kojeg drugog izvora, te će podržati Azimut u daljnjem radu.
PODIJELJENI GRAD
Tako je ‘slučaj Azimut’ podijelio Šibenik koji je u percepciji javnosti postao grad s dubokim jazom između vjerske, političke zajednice, te mladih koji su svoje nezadovoljstvo iskazali prošlog ponedjeljka navečer kada se njih oko 400 okupilo pred klubom odati počast paloj šibenskoj kulturi. No, čitava ova priča nije se zapravo trebala niti dogoditi da je bilo volje za komunikacijom, sa svih uključenih strana. Šibenski tjednik doznaje kako je šibenski gradonačelnik Željko Burić još lani od 24 stanara okolnih objekata dobio peticiju kojom su tražili da Grad kao moderator za isti stol sjedne vlasnike Azimuta, stanare i svoje predstavnike, te da se iznađe kompromisno rješenje oko problema buke koje bi zadovoljilo sve strane.
Redakciju Šibenskog tjednika kontaktirali su, naime, predstavnici stanara kako bi nam prenijeli svoj stav, budući da ih dosad nitko ništa nije pitao, iako su također direktni sudionici ove priče jer se sve to o čemu su mediji posljednjih dana pisali odvija njima pod prozorom. Stanari tvrde kako su još lani na ljeto gradskoj upravi poslali peticiju. Na peticiju su se odlučili, kažu nam, nakon što su vlasnici kluba odbili s njima razgovarati, a ništa oko problema buke koja im dopire do stanova, kažu, nije mogla niti policija ni inspekcija.
– Zvali smo najprije vlasnike, no nisu nas htjeli saslušati. Potom smo se obratili policiji kako bismo vidjeli može li se na taj način riješiti problem buke, ali kazali su nam da klub ima uvjerenje iz grada o radu do četiri ujutro, te da su nemoćni. Obratili smo se čak i inspekciji, no ispostavilo se kako na teren ne izlaze navečer, a nemaju niti aparat za mjerenje buke, pa nam ne mogu pomoći oko eventualnih suvišnih decibela iz kluba. Čak smo poslali i predtužbu vlasnicima Azimuta ne bismo li ih uvjerili da je život u takvim uvjetima postao teško izdrživ i da je vrijeme za razgovor, ali nije se dogodilo ništa, nikakav odgovor. Kada smo iscrpili sve svoje opcije obratili smo se biskupu – navode stanari. Tvrde kako nije pošteno da se biskupa Ivasa proziva i vrijeđa samo zato što je na svoj način, a temeljem njihove molbe, upozorio na sve ono što se u sitne noćne sate događa na platou pred katedralom. Pogotovo, kažu, to nije trebalo proizvesti salve uvreda koje se posljednjih dana mogu pročitati na facebooku od strane nekih sugrađana, a koje su odavno prešle granicu legitimne i demokratske komunikacije.
– Mi smo već dvije godine nezadovoljni, no nikad nismo nikog niti gađali niti prolijevali sa svojih prozora, mada smo svjedočili i takvim slučajevima, nikad nismo bili nasilni niti smo vrijeđali. Pozivali smo samo na razgovor, ali gospoda iz Azimuta nisu nas htjeli čuti. Ima među nama stanarima i mladih ljudi koji vole izlaske, i razumijemo da je Šibeniku Azimut potreban, kao i sva ostala takva mjesta. Ali nekog kompromisa mora biti. Morate, naime, shvatiti da nije isto izići negdje vani i uživati u ambijentu, pa se vratiti u mir svoja četiri zida, kao i svakoga dana živjeti u samoj žiži. Zato apeliramo na razumijevanje jer kad svi turisti odu, mi i dalje ostajemo stanovnici ovoga grada – napominju obitelji koje su potpisale peticiju.
Više pročitajte sutra u Šibenskom tjedniku!
