Prvi dojam bi bio impresivniji da su me zabljesnuli reflektori, movie
headovi, laseri, topovi i ostala ‘čuda’ svjetlosno-vizualnih efekata. Interesantan i pomalo intrigantan unutrašnji prostor osigurava mi mjesto za zimske dane, to mi je prvo sinulo! Jedva čekam da zahladi! Prije par dana bilo je svečano otvorenje Makarija. Nažalost, bila sam spriječena nazočiti, no par dana kasnije nisam mogla propustiti navratiti, jer mene sve novo veseli, kao da sam muško! Zapravo, taj klub je i najveće osvježenje samog Banja. Dok sam sjedila na minimalističko uređenoj terasi kluba i pijuckala svoj martini bianco, shvatila sam da na niti jednom dijelu plaže nema hlada. Niti prirodnog niti umjetnog! Normalno da nema, kad su posadili tamaris koji će stvarati hlad za otprilike 100 godina. Nikad neću shvatiti zašto se baš to drvo konstantno nameće, osim što je mediteransko? Da mi je znati tko ima fetiš na tamaris! Nekad je sadnja tamarisa imala smisla i nisu stari ljudi
bez veze na otocima sadili baš tamaris. Osim što štiti od vjetra, štiti i od posolice, pa je i svrsishodan. Stoga, ne razumijem poveznicu tamarisa i Banja! Sad kad predložim palme, već čujem opravdanja o neuspjelim sadnjama palmi u Šibeniku. Kao, teorija koja se već dobro proširila te uzela maha, glasi, palme samo
uspijevaju južnije od Šibenika! A, što je sa susjednim Vodicama? Tamo ih ima napretek, a Solaris je već dosta južnije od Šibenika, pa se uklapa u teoriju! Još jedna bitna stavka koja nedostaje, a isto pojačava prvi dojam su posložene ležaljke s debelim spužvama. Primjer kako treba izgledati plaža je upravo Solaris. Doduše, na Banj sam navratila navečer, ali svejedno ako i postoje ležaljke, a noću ih spremaju, to je suludo. Rekreacijska zona koja je također u sklopu Banja, uklopila se u cijeli sadržaj. Kompletna priča oko Banja neodoljivo me podsjeća na Budvu u Crnoj Gori i njena gradska kupališta. Vrlo slično zamišljeno, samo što je naš projekt ‘Banj’ na ‘početku svih početaka’. Još bih nešto istaknula, a što nedostaje u cijelom kompleksu. To je hrana! Zbilja bi se moglo provesti popodne
rekreirajući se, kupajući, izležavajući se… Ali, neću valjda frižiderić nositi od kuće, a to jutro pohati piletinu!
Klub koji jedini trenutno u Šibeniku odiše ekskluzivom, morat će preuzeti na sebe dio gastronomske odgovornosti, pa podebljati cjelokupnu ponudu Banja. Danju brza hrana, a noću bi se uz finu večericu i buteljicu moglo uživati u neodoljivom pogledu na stari dio grada, kanal, osvijetljeni most. Šibenik je doista prekrasan grad! Možda još sve skupa nije savršeno posloženo, nedostaje još puno sitnica, ali ipak vjerujem u boljitak.
S obzirom na to da je ovo tek druga sezona, a pomaci su vidljivi, logično se nadati kako ću iduću godinu pisati o prekrasnim gustim palmama koje će mi činiti hlad dok budem ležala na ležaljci obloženoj debelom bijelom spužvom, ispijajući koktelčić…
