Bez engleskog jezika bilo bi nemoguće komunicirati van domovine. U isto vrijeme,engleski kod mnogih nacija izaziva ljutnju jer je upravo taj jezik svjetski službeni jezik. Nameće i pitanje kako ignorirati jednog Engleza ili osobe druge nacionalnosti koja dolazi s teritorija engleskog govornog područja? Jednostavno! Ne govoriti engleski jezik! Neka nauče koju riječ turskog, talijanskog, hrvatskog ili kojeg drugog jezika. Naime, ovdje se već odavno zbijaju šale na račun izvornog engleskog jezika. Ne sviđa se Turcima kad se priča onaj poznati i tvrdi british english. Iskreno, taj se jezik ne sviđa nikomu doli jedino Englezima. Jer nitko drugi ih ne razumije.
GOVORNI PROBLEMI
Mnogo je lakše sa svim ostalim narodima komunicirati na ovom našem naučenom engleskom. Oni kojima taj jezik nije materinji brzo se razumiju bez imalo problema. U mom slobodnom prijevodu, moglo bi se reći: ‘zna se što je pjesnik mislio reći!’ Kudikamo dosta problema s engleskim jezikom imaju Talijani, jer jednostavno u svojoj fonetici nemaju materiju koja podržava izgovor engleskog. Već samim time što dosta riječi u tom jeziku počinje sa slovom H, koje Talijani ne izgovaraju, pa njihova interpretacija engleskog postaje posve nerazumljiva. I s takvim problemima se svakodnevno susrećem, ali isti se i u tren riješe. Jer…komuniciramo olovkom i papirom, rukama, nogama, motima. I na kraju, uz malo više truda, cilj je postignut. Sve ovo me podsjeti na to kako se mi koji govorimo isti jezik uglavnom ne razumijemo. Ne mislim na sam akcent i dijalekt već na osobnu komunikaciju, a naročito na onu u muško-ženskim odnosima. Ne samo na onu između dvoje ljudi koji su u ljubavnoj vezi nego općenito, bilo da se radi o bratu i sestri,majci i sinu, kćeri i ocu, rođaku i rodici, kolegi i kolegici. Mislim da je među svim nacijama prisutan taj isti ‘automatski mehanizam’ koji se jednostavno pokreće sam od sebe, jer naravi su nam jednostavno različite.
DA ILI NE, PUTANJE JE SAD
Takvo je i moje iskustvo s muškim kolegama. I zaista mogu potvrditi koliko je muški mozak jednostavan, a naš ženski kompliciran. Vjerojatno zato što nesvjesno polazim od same sebe, teško mi je shvatiti da kad muškarac kaže ‘ne’ ili ‘da’ da to onda zaista i misli. Onda se meni u glavi pali ‘alarm’ i stotinu puta se ponavlja isto pitanje: ‘da li on tako zaista i misli’, jer kao što rekoh, polazim od sebe. Ne smatram se zbog toga prijetvornom ili nesigurnom, ali katkad moje ‘da’ znači ‘ne’ i obrnuto. Sretna sam što mi je ovo radno iskustvo zaista velika odgojna mjera kroz koju ne samo da se formiram, već nanovo učim kako biti bolja osoba, ne samo opet prema drugima, već i prema samoj sebi. Trudim se što više pojednostavniti svoj život i da moje ‘da’ zaista i bude ‘da’, bez kompliciranja i otežavanja i sebi i drugima. Šibeniče, vidimo se uskoro, a do tada ostajte svi dobro jer život je lip!
