Hrvatska je u krizi, nema sumnje, i mnogi njeni građani kojima se najavljuju sve teža vremena, traže mogućnost zarade koja bi im osigurala pristojan život. Broj nezaposlenih i u Šibeniku obara rekorde. U siječnju je na šibenskoj burzi evidentirano je 4.820 osoba, čak 260 više nego u prosincu 2012. Neki će kazati kako je u toj situaciji gotovo nemoguće naći posao. Međutim, medalja u pravilu ima dvije strane. Teška situacija ponekad može biti motivirajuća, a čak se i u krizi, uz malo hrabrosti i puno rada, može pokrenuti posao u vlastitom aranžmanu. Donosimo vam priču peteročlane obitelji Konrad koja je doselila u okolicu Šibenika iz slavonskih Našica, a nedavno su pokrenuli neobičan obiteljski biznis ‘Eko Ivan’, nazovimo ga – šibenskim odredom za čistoću. Konradovi, naime, sami ili po pozivu, sakupljaju krupni otpad.
PRESUDILO ZDRAVLJE
– Došli smo na more prvenstveno zbog mog i zdravlja naše kćerke, hitno nam je trebala promjena klime, a za šibensko područje smo se odlučili jer je jedno od čistijih na Jadranu. Suprug Ivan napustio je siguran posao stalnog kuhara u bolnici u Našicama, da bi došli ovdje gdje posao možeš samo sanjati. Nismo htjeli živjeti od socijalne pomoći, željeli smo raditi. U početku je to bilo puko preživljavanje, radilo se sve i svašta, čak smo kupili plastične boce. Međutim, od toga se nije moglo živjeti – priča Štefica Sokol Konrad, koja je i sama provela punih petnaest godina na Zavodu za zapošljavanje. O pokretanju posla tada nisu niti sanjali, tek su poput mnogih preživljavali do prvog u mjesecu.
– Dok smo skupljali plastične boce primijetili smo da je priroda prepuna starog otpada, krame, da uz cestu leže pokvareni odbačeni bojleri, kade, štednjaci, stare televizije, termo peći, te druge olupine… I tako je počelo. S malom prikolicom krenuli smo skupljati sve što su drugi bacili, te smo od toga živjeli. U godinu dana skupili smo sigurno 40 tona metalnog otpada, izvukli smo se iz duga, kupili polovni kombi i, evo, nedavno pokrenuli obrt – otkriva nam Štefica tajne svog obiteljskog zanata.
Obitelj Konrad otpad uklanja čak i iz jama i špilja.
SEF I KUNE
– Mislim da smo dosad samo iz tih dubokih rupa u prirodi izvukli pet šest starih sefova, teških i po 60 kilograma. Takve primjerke možete vidjeti samo na filmu, a da bi ih otvorili treba vam bomba. U jednom smo čak pronašli 10 kuna i to u kovanicama – dodaje Štefica. Na poziv mobitelom na broj 099/746 7490 dolaze i sređuju tavane, garaže, te besplatno odnose staru kramu ili šutu. Otkriva kako je posebna čar zaviriti na nečiji stari tavan, i pod prašinom i paučinom ugledati nečije uspomene i zaboravljene stare predmete. Nekad i čitav nečiji život.
– Ljudi ponekad bacaju i vrijedne stvari, poput starog tkalačkog stana, ili čuturica iz II Svjetskog rata. Bilo je tu i mašina singerica, lustera, drvenarije ili nekih starih strojeva za izradu ključa, pa čak i sira. Nama bude teško to baciti, ali eto moraš. Ponekad se pitamo ima li to muzejsku vrijednost. Vlasnika nije briga, a bude stvari i do 100 godina starosti. Ako je tko zainteresiran, neka nam se javi – poručuje ova simpatična Slavonka.
Čekala 25 godina da netko baci mašinu u smeće
Obitelj Konrad, obašla je cijeli vodički i skradinski kraj, čistili su kažu i u Pakoštanima, ali i u Rupama, Drnišu okolici i Rogoznici.
– Jednom smo zbog neznanja završili u miniranom prostoru. Doduše, nigdje nije bilo oznake upozorenja. Srećom, kad nas je lokalno stanovništvo ugledalo i odmah je netko dotrčao i upozorio nas. Od tog dana prije odlaska na teren dobro se raspitamo – otkriva Ivan Konrad. Tvrdi da im ništa nije teško, a posebno ih veseli kad nekom uljepšaju dan.
– Jedna starica nam je ispričala da je čekala 25 godina da joj netko sa sedmog kata u smeće baci veš mašinu, želja joj se ispunila – zaključuje.
