S predsjednikom Šibenskog pjevačkog društva Kolo, Saniborom Vuletinom napravili smo rezime godine ove velike šibenske kulturne institucije. Vuletin je dao svoju ocjenu rada Društva, najavio što ih čeka u 2013. godini, te koji su problemi i pohvale na koje nailaze tijekom svog rada.
GODINA BEZ INOZEMNE TURNEJE
Evo, možemo započeti s vašom ocjenom 2012. godine što se Kola tiče?!
Ova 2012. bila je jedna posebna godina za Kolo. Prvi put ove godine, radili smo s novim dirigentom, profesorom Vladanom Vuletinom koji je pred zbor postavio dodatne zahtjeve u smislu interpretativnog, prepoznatljivog šibenskog načina pjevanja i mislim da smo u tome uspjeli. Imali smo niz koncerata. Početkom lipnja osvojili smo međunarodnu nagradu u Tuhelju. Nastupili smo u Novigradu, Splitu, Kaštelima, Bilicama, Murteru, Betini, a čeka nas nastup u katedrali sv. Jakova i Skradinu. Možda sam nešto preskočio, ali u svakom slučaju bila je ovo jedna veoma zanimljiva i dinamična godina.
Otkud motivacija da još jednu godinu završite u slavljeničkom tonu zbog svega postignutog tijekom godine?
Znate što, Kolo je doista postalo organizam koji živi sam za sebe. To je kultna šibenska institucija koja traje 113 godina i nakon četiri godine, koliko sam u Kolu, čini mi se kao da to Društvo ima svoj samostalan život.
Ljudi dolaze i odlaze, pjevači se mijenjaju, dirigenti se mijenjaju, a Kolo uvijek i jednako živi, nastupa, prezentira Šibenik, prezentira Hrvatsku kad idemo u inozemstvo. I to je jedna lijepa spoznaja, lijepa priča.
Moram pitati o temi koju rijetko tko voli, malo tko spominje, ali mnogi u gradu s tim muku muče, a to su financije i prostor. Kako Kolo s tim stoji?
S financijama stojimo slabo. Ove godine, osim Jadranske banke s kojom imamo stalni ugovor o sponzorstvu, nismo dobili dotaciju ili pomoć nijednog drugog trgovačkog društva, odnosno organizacije. Imamo stalne izvore financiranja, a to je novac proračuna Grada Šibenika i Županije Šibensko – kninske. To što nam je pomogla Jadranska banka bilo je sve što smo ove godine dobili.
Ne radi se o velikim iznosima. Kolo godišnje ‘košta’ između 200 i 250 tisuća kuna, a iz tih se sredstava plaća dirigent, čišćenje prostorije, najamnina Šari jer smo podstanari, troškovi putovanja, smještaja. Nije lako, te smo se ove godine, upravo zbog toga, odlučili ne ići na inozemnu turneju pa smo ostali u Hrvatskoj. Pokušat ćemo iduće godine odraditi neke inozemne koncerte.
Je li nedostatak financija jedna od prijetnji daljnjem opstanku Kola?
Nije na izravan način jer Grad i Županija prepoznaju vrijednost Kola, njegov značaj u kulturnom životu. Uvjeren sam da u svakom trenutku, kad bi bilo ‘gusto’, da bi riješili problem. Međutim, financije indirektno utječu na amaterski rad društva i ne samo Kola nego i drugih.
Na primjer, u Šibeniku imamo problem s prvim tenorima jer su to glasovi kojih ima veoma malo. I kad se nađe tenor koji obećava, dogodi se da ga život odvede u neku klapu jer tamo zarađuje pjevanjem na pirevima, na koncertima. U Kolu nema zarade. U tom smislu, financije su prijetnja amaterizmu. To nije problem samo ove godine, to je problem koji traje već dosta dugo.
VELIKI USPJEH BITI ČLANOM KOLA
Je li ispravno smatrati ŠPD Kolo veleposlanikom kulture grada Šibenika, ali i Hrvatske?
Mene je zaista ugodno iznenadio interes ljudi koji bi pjevali u Kolu. Zadnjih nekoliko godina dobili smo zaista mnogo novih članova. I nisu to samo mladi ljudi, već i osobe srednjih godina koji su se veoma dobro snašli i koji daju značajan doprinos radu Društva. Ima i mladih ljudi.
Nekidan kad smo se vraćali s koncerta u Betini jedan me mladić, rođen 1993. godine, a koji u Kolu pjeva desetak mjeseci, zamolio ako ga mogu prebaciti do Brodarice gdje živi jer da iza 21 sat autobusi do tamo više ne voze. Kad sam ga vozio, pričajući u autu, rekao mi je da mu je super u Kolu, kako je za njega, njegovu generaciju velika stvar i uspjeh biti član Kola, pjevati i da se sad, nakon godinu dana, uvjerio zašto je to tako.
Ako ćemo govoriti o društvu kao društvu izvrnutih vrijednosti, onda je to veliko priznanje za Kolo.
Da, i to je ono što ja kao predsjednik Društva, a i svi prije mene, na određeni način pokušavamo održati, tu jednu pozitivnu, dobru ‘vibru’. U Društvu nema spletki, čakula, podmetanja. Tamo dolaze svi koji vole pjevati, pa kad već dolaze, dobro je da dolaze s radošću.
Uglavnom, radi se o ljudima koji su pretežito dobro obrazovani, ljudima ‘na svom mjestu’ tako da u Društvu doista postoji jedna dobra atmosfera koja se prenosi na sve članove. Ako bi netko iz nekih svojih pobuda i pokušao narušiti tu atmosferu, to jednostavno ne bi uspio.
Kolo u CD-playeru
Sanibor Vuletin, predsjednik ŠPD Kolo priznaje kako su nekoć snimali popularne ‘longplayjke’, danas se vesele činjenici da imaju CD koji poklanjaju prijateljima, a o novim glazbenim materijalima još uvijek ne razmišljaju – konkretno.
– Imamo mi nosače zvuka. Snimili smo nekoliko LP ploča još dok su se proizvodile. Imamo i jedan vrijedan rad koji su napravili naši članovi, Krešo Grubić i Mario Šperenda. Riječ je o povijesti šibenskog Kola na CD koji na jedan zanimljiv i nov način prikazuje sve važne događaje iz povijesti Društva. Mi imamo taj CD i koristimo ga kao poklon našim prijateljima kada negdje nastupamo – podsjeća nas, te dodaje:
– Što se tiče snimanje novog materijala, to u prvom redu ovisi o našem dirigentu. Imamo sreću da je profesor Vuletin i skladatelj, kompozitor glazbe za zbor. Izvodimo neka njegova djela, a kad će on donijeti odluku da smo stekli uvjete da donesemo nešto novo i to snimimo, na to ćemo morati pričekati jer smatram da nije izazov snimiti nešto što je već snimljeno ili što se često interpretira. Treba snimiti nove skladbe, nešto što dosad nije snimano ili eventualno snimiti stare skladbe, ali u novoj obradi – objašnjava Vuletin. Ipak, točku na ‘i’ stavit će umjetnički voditelj, odnosno dirigent
