Imamo divlju neukrotivu prirodu, kilometre pašnjaka, konje, no kako bismo taj potencijal kapitalizirali, trebali bismo razviti – jahački turizam. Dok se diljem svijeta na konjičkom sportu i turizmu okreće više novca nego u autoindustriji, u Dalmaciji je ovaj unosan biznis tek u začetku. Oni rijetki koji se pokušavaju baviti konjičkim turizmom smatraju da je dalmatinski krš idealan da se privuče sportska elita, avanturisti, izletnici…
– Na našim prostorima postoje domaćinstva koja nude jahačke ture, primjerice, od Sinja do Nacionalnog parka Krka. Zamislite sedam dana jahanja i uživanja u prirodi. Predivno! Takva usluga je rijetka, ali su domaćinstva koja je nude uspješna i malo tko za njih zna. Zašto? Zato što buking radi direktno na internetu, nema vezu s agencijama, niti turoperatorima – kazala je Ljiljana Nakić Petrina, voditeljica Konjičkog kluba i Udruge za terapijsko jahanje Pegasus u Mučićima na Brodarici. Udruga djeluje od 2005. godine i u blizini mora imaju šesnaest lipicanaca.
DVOGODIŠNJE IGNORIRANJE
– Nekoliko godina zaredom pokušavala sam ostvariti suradnju s hotelskom kućom Solaris. Prvo su nas dvije godine ignorirali, a onda su treću godinu ponudili posao. Međutim, napravili su glupost, dogovorenu cijenu jahanja od 120 kuna oni su prodavali za 250 kuna – kazat će Ljiljana, naglašavajući da je to jednostavno preskupo. Zbog takvih cijena, tvrdi, cijelo ljeto imali su samo nekoliko izoliranih posjeta.
Velikim problemom smatra nerazumijevanje turističkih djelatnika općenito za ovaj vid turizma, a zamjera i pojedinim ljudima na položajima, koji donose važne odluke, a koji već godinama ne pokazuju interes za ovaj sport i turistički proizvod.
– Moj klub jedva egzistira, konji su nam gotovo gladni, jer već mjesecima muku mučimo s nabavkom sijena i ostalih preparata. Baš ovih dana došla nam je treća tura hrane za konje i to ‘na lipe oči’, jer prve dvije još nismo platili – žali se Ljiljana, zaključujući da bez pomoći od ovog posla mali ljudi, poput nje, nikad neće imati koristi. Tvrdi da godišnje samo na hranu i održavanje troše 15.000 kuna po konju, a da im Grad pomogne sa samo sedam tisuća kuna.
Da konjska snaga već odavno nije na cijeni, poznato je i u Oklaju kraj Knina. Strastveni ljubitelj jahanja razvojačeni branitelji Ivica Marić već godinama se bavi trkačkim konjima. Lani je, tvrdi, gotovo sam organizirao i tradicionalnu trku konja na ljetnim Prominskim igrama.
UKRALI MI ZASLUGE
– Jahanjem rješavam svoje frustracije. Volim konje. Imao sam želju osnovati konjički klub, ali zbog nerazumijevanja lokalne uprave i egoizma pojedinaca od svega sam odustao. Prošlog ljeta sam o svom trošku organizirao utrke, osigurao hranu, smještaj, jahačima i konjima, a lokalna vlast me je kompletno minirala. Ne samo da su preuzeli moje zasluge već mi nisu dozvolili niti da održim pozdravni govor. Pobrali su sav šlag, a nisu se bunili kada sam išao od kuće do kuće i sakupljao donacije za Prominske igre – razočarano priča Ivica Marić. Otkriva da je uzgoj sportskih konja zahtjevan i skup posao, ali pravim znalcima može donijeti velik novac.
– Imam tri predivna čistokrvna engleska trkača konja. Pastuh Divlji Plamen uskoro će na dresuru, pa na trke. Trenutno jašem miroljubivog, godinu dana starog Mister Bonda, a kobila Fantastikus samo što se nije oždrijebila – otkriva Marić. Kad je krenuo u biznis konjima, upustio se i u gradnju te uređenje hipodroma.
IZGRADIO HIPODROM
– Sve sam pokrenuo prije pet godina, preko puta svoje obiteljske kuće dobio sam na korištenje zemljište Hrvatskih šuma. Na radijusu od oko 450 metara nasuli smo stazu, sagradili štale. Sve kako bi ovaj sport zaživio. Funkcioniralo je to nekoliko godina, ali kad su me počeli javno ponižavati rekao sam stop – zaključuje Marić. Žalostan je što lokalne vlasti ne prepoznaju komercijalnu važnost cijele priče, jer baš na njihovim prostorima svake godine ljetuje mnogo gastarbajtera sa svojim obiteljima koji su u mnogo navrata pokazali zanimanje za ovaj vid sporta i turizma. Podsjetimo, zbog višegodišnjeg rasula u Općini Promina, njen načelnik Paul Cota zatražio je i dobio od Ministarstva uprave dozvolu za raspuštanje Općinskog vijeća. Stoga ne čudi što su svi projekti na čekanju.
OKVIR: KONJEM PO OBALI
Konjički turizma u Europi rodio se u Francuskoj, tijekom 1950. godine. Završetkom agrarne revolucije te pojavom masovne poljoprivredne mehanizacije konj je postao višak radne snage, pa su ih seljaci prodavali u klaonice ili su ih zadržavali u štalama kao svoje ljubimce. Upravo to očuvanje konja u štalama razvijalo je jahanje, rekreaciju, da bi danas izrasle u konjički turizam. Europa ima mnogo jahačkih staza kojima upravljaju konjički klubovi zajedno sa turističkim organizacijama i agencijama, nudeći najraznolikije jahačko ljetovanje. Turisti, grupe ili pojedinci mogu izabirati konjičke staze ‘Od dvorca do dvorca’ po Francuskoj, jahanje na obali ili duž pješčanih plaža Portugalu, avanture na stazama Islanda, romantiku jahanja u talijanskoj Toskani, ili kroz planine Austrije.
